Iz te ljubavi nastajale su ilahije i kaside. Iz te ljubavi donosimo salavate i selame. Istinska želja vjernika jeste da bude što bliže Poslaniku, a.s. Ako ne žudimo za njegovim društvom, onda se trebamo zapitati o našoj ljubavi prema njemu. Želimo slijediti put našeg Pejgambera, a.s., slušati njegove riječi kroz vjerodostojne hadise i osjećati njegovu blizinu kroz salavate i selame…

Međutim, postoji nešto što daje jedan poseban osjećaj topline i povezanosti s našim Poslanikom, a.s. – pisano ovlaštenje, murasela, i silsila ovlaštenja koja nas povezuje s njim, a.s.

Naime, kada čujemo neki hadis od Poslanika, a.s., njegovu vjerodostojnost možemo ispitivati. Jedan od temelja hadiske nauke jeste sened – lanac prenosilaca: ko je od koga čuo, ko je kome prenio i preko kojih je ljudi predaja stigla do generacija koje dolaze poslije njih. Nije, dakle, samo „lijepo“ imati lanac prenosilaca. Bez pouzdanog i neprekinutog seneda nema ni sahih hadisa.

Islam nas je tako naučio jednoj velikoj stvari: vjera je emanet i nije se prenosila anonimno. Znalo se od koga se znanje uzima, ko ga prenosi i kome se povjerava.

Upravo zbog toga murasela koju smo dobili za nas ima posebno značenje.

Murasela nije samo diploma, priznanje niti ukrasni dokument koji će biti okačen na zid. Ona je pisano ovlaštenje za tumačenje učenja islama i dio jednog mnogo dužeg kontinuiteta prenošenja vjerskog autoriteta i emaneta.

Govoreći upravo o muraseli, hafiz dr. Mensur-ef. Malkić, direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice, objasnio je da ovlasti koje imam dobiva muraselom dolaze od reisu-l-uleme, na osnovu njegove menšure, te taj kontinuitet povezao sa šejhul-islamom, sultanom, pravednim halifama i, konačno, Allahovim Poslanikom Muhammedom, a.s. A onda je izgovorio riječi koje možda najbolje opisuju osjećaj koji murasela nosi:

„Vi ste sada u tom lancu, u toj silsili.“

Kakva je samo težina tih riječi!

Pomisao da se čovjek nalazi u lancu vjernika od povjerenja kojima je kroz generacije povjeravan emanet vjere izaziva poseban osjećaj. Između nas i našeg voljenog Poslanika, a.s., stoje generacije ljudi koje su živjele u različitim vremenima, govorile različitim jezicima, prolazile kroz različita iskušenja, ali su nosile isti emanet – da se Allahova vjera čuva, tumači i prenosi generacijama koje dolaze.

I onda taj emanet, nakon toliko generacija, dođe i do nas.

Do Iowe.

Do džemata EZAN.

Molimo Allaha, dž.š., da budemo dostojni tog emaneta, da ono što nam je povjereno nosimo iskreno i odgovorno i da nas učini od onih koji će vjeru prenijeti generacijama koje dolaze poslije nas.

Neka nam je mubarek!