Uoči srednjoročnih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama, nepartijski Cook Political Report označio je manje od pet posto izbora za Zastupnički dom kao zaista kompetitivne. Od ukupno 435 izborne jedinica, 414 se već na dan 22. oktobra predviđaju kao blago nagnute prema jednoj od dviju glavnih stranaka – demokratima ili republikancima. Samo 21 okrug se smatra “toss‑up” natječajem, dok je još 12 blago nagnuto prema demokratima, a 13 prema republikancima. Ostatak, oko 89 %, prognozira se kao “likely” ili “solid” za jednu stranku.

Takav nedostatak konkurencije nastaje prvenstveno nakon što se kandidati izabere na primarnim izborima, što, po mišljenju profesora političkih nauka Zacharyja Peskowitza sa Emory univerziteta, mijenja podsticaje poslanika. “Za mnoge kandidate primarna je presudna”, istakao je Peskowitz, dodajući da to vodi do različitog ponašanja u Kongresu u odnosu na situacije kada bi se morali brinuti o općim izborima.

Stručnjaci upozoravaju da nedostatak bliskih trka može potaknuti “ekstremnije ideološke pozicije” i “konfrontacijski stil zakonodavstva”, gdje je primarni cilj mobilizacija partijskih pristaša umjesto traženja konsenzusa. Peskowitz napominje i da gerrymandering, odnosno manipulacija granicama izbornih okruga, doprinosi hiper‑partijskim raspodjelama, ali i da birači sve više biraju stranku, a ne konkretne karakteristike kandidata.

Statistike pokazuju da je broj kompetitivnih okruga 2026. godine jedinstveno nizak – tek 11 % prema povijesnim podacima iz posljednjih tridesetak godina. Najveći udio nekompetitivnih trka bilježen je 1996. godine (27 %), dok su 2010. i 2022. godine imali nešto veće udjele (23 % i 15 %). Ova trendovi dovode do situacije u kojoj je manjina poslanika u mogućnosti da „zadrži ostatak većine kao taočinu“ dok ne dobiju ono što traže, navodi Sean M. Theriault, profesor kongresualnih studija na Univerzitetu u Teksasu.

Theriault također ističe da smanjen broj swing okruga otežava biračima da drže svoje predstavnike odgovornima na općim izborima. “U smislu odgovornosti, izuzetno je teško”, rekao je. Povezan je i pad odaziva birača: Jonathan Hanson, predavač javne politike na Univerzitetu Michigan, opisuje to kao “tužnu činjenicu” da većina kongresualnih mjesta nije kompetitivna, što dodatno smanjuje motivaciju za glasanje. “Ljudi će reći: ‘U mom dosadnom okrugu mi to ne bi stvarno promijenilo, isti će pobijediti’”, dodaje Hanson.

Kao posljedica, poslanici sve više se drže čvrsto stranjske lojalnosti, zanemarujući potrebu za kompromisom i usklađivanjem s centrističkim stavovima. “Dok se ne suoče s konkurencijom, nastavit će se držati linije svoje stranke, što otežava postizanje kompromisa”, zaključuje Hanson.

U trenutku pisanja, Zastupnički dom sastoji se od 218 republikanskih, 214 demokratskih poslanika, jednog nezavisnog i dvije praznine. Kyle Kondik, urednik Sabato’s Crystal Ball, napominje da bi demokrati mogli postići rezultate slične onima iz 2018. godine, kad su republikanci izgubili većinu, ali naglašava da su prognoze još podložne promjenama.

Ova analiza pokazuje kako strukturna nedostatnost kompetitivnih trka oblikuje politički pejzaž SAD‑a, smanjujući odgovornost izabranih zvaničnika i potencijalno pojačavajući polarizaciju unutar zakonodavnog procesa.

Izvori (learn more):

iowacapitaldispatch.com — https://iowacapitaldispatch.com/2026/10/24/repub/most-us-house-races-arent-competitive-what-does-that-mean-for-how-lawmakers-govern/