Razlika u ulozi roditeljstva između generacije mog oca i moje generacije.

Meni moj otac za četrdeset godina nikada nije rekao: “Volim te!”

On, kao i većina roditelja generacije pedesetih i šezdesetih nisu bili riječiti, nisu grlili i ljubili svoju djecu, kao što mi to danas radimo.

Mene moj otac nije vozio na treninge, na časove sviranja i pjevanja, na privatne časove stranog jezika, u školu i sl. Sve što sam želio i insistirao, morao sam zaslužiti i sam se prebacati, jer on nije mogao i nije imao kad.

Ne sjećam se da me je jednom ili dva puta u životu pohvalio. Radio sam s njim deset godina u kontinuitetu. Naučio me je zanat, pokazao kako se radi pošteno i tako učinio od mene sposobnog majstora i čovjeka za život. Jeli smo zajedno sa iste softe na hiljade puta. Zadnji zalogaj nikada nije uzimao iako sam insistirao, govorio bi: “Ja sam se prejeo! Uzmi ti.”

U isto vrijeme sam studirao, vanredno. Kada god bih trebao slobodne dane za učenje i polaganje ispita, dobio sam ih, ali sam se na posao ‘morao’ vraćati.

Nije mnogo govorio, nije hvalio, nije grlio, nije ljubio, ali je svo vrijeme pokazivao.

Kada bih ujutro u zimsko vrijeme ustao, avlija bi bila očišćena, sitna i krupna stoka namirena, vatra u kotlovnici naložena, novac za džeparac na polici ostavljen.

Majka je govorila i meni i mom bratu: “Ne smije se babo kad dolazi s posla dočekati u krevetu. Obojica na vrata da ga dočekate i pitate ga, treba li pomoći iz auta alat iznijeti, je li se umorio itd.”

Kasnije kada sam postao suprug i otac, on je ostao isti. Bez pokazivanja ljubavi i emocija, bez slatkih riječi i ukrasa. Sve slično je kada god bi bio u prilici prenosio na svoje unuke. Međutim, kada bih dolazio sa svojom porodicom, dočekao bi nas pred vratima. Ako je bilo snijega, očistio bi avliju, da se sin bezbjedno može parkirati. Kada bih imao kvarove na autu ili na kućanskim aparatima pomagao bi da se što brže riješe.

Umjesto: “Nedostaješ mi. Jesi li me poželio? Jesam te poželio! Voliš li me? Volim te!”

Govorio bi: “Imaš li para? Ne smiješ biti bez para!” Radi li ti bojler? Koliko ti je došlo plina? Saslušaju li te djeca?

I dalje je pokazivao…

U mladosti je pokazivao kako se živi, kako (p)ostati čovjek, a u starosti kada je sve uradio što je najbolje znao i umio, pokazuje ljubav i brigu.

Mi danas pokazujemo brigu i ljubav prema svojoj djeci i previše pažnje, umjesto da pokazujemo kako se živi, umjesto da pokažemo i da budemo primjer.

Eto razlike!

Eldar Huseinović.

PHOTO CONNECTED WITH THE STORY

PHOTOClick to open

×